U današnjem svetu, vrednost video igara se isključivo meri po broju prodanih kopija. Proizvodnja novih igara je postala toliko skupa, pogotovo u AAA segmentu, da se vrlo mali broj izdavača želi kockati sa novom IP (intellectual property). I zato sada imamo situaciju gde su većina igara na tržištu nastavci u već ustanovljenim franšizama.

Ipak, do ne tako davno, situacija nije bila toliko loša. Imali smo igre koje nisu narušavale svoj integritet pokušavajući da budu zanimljive što širem broju ljudi. Tu je i ležala njihova propast: manji broj ljudi – manje zaradjenog novca – manje šanse da se napravi nastavak. Neki bi rekli da je to i dobra stvar, jer je na taj način očuvana prvobitna vizija, i da bi dalje razvodnjavanje donelo više štete nego dobra.

Ovakve igre treba da poštujemo, nudile su možda samo jedan vid zabave, ali su u tome bile vraški dobre. Ko zna, možda će neke od njih imati sreću jednog Mirror’s Edge-a, koji se izvukao kada je iza njega stao EA. No, ovo je moja lista dobrih, ali nedovoljno popularnih igara za koje se potajno nadam da ću igrati i u budućnosti (ali ne u vidu HD remake…). Za malo na listu nisu upali sledeći naslovi: Shadows of the Damned, Alice:Madness Returns, Vanquish, Kingdoms of Amalur: Reckoning i Psychonauts.

5. Bulletstorm

U vreme dominacije vojničkih pucačina iz prvog lica, pojavljuje se Bulletstorm. Realizam i ozbiljna priča su u startu izbačeni kroz prozor u korist zabavnog faktora. Dosta zabavnog faktora. Pozajmljujući elemente iz akradnih pucačina sa kraja 90ih, ova igra nudi brzo okidanje obarača, fluidno kretanje i borbene scene na koje niko ne ostaje ravnodušan. Sve je ovo najbolje opisano kroz slogan igre – Kill with skill.

4. Dragon’s Crown

I Dragon’s Crown pozajmljuje dosta elemenata  od igara iz 90ih godina, kada su 2D tabačine bile dosta česte. Ipak ovde je ATLUS unapredio dosta stvari, uveo dosta dublji RPG sistem i praktično napravio igru staru 20 godina koja je jako pristupna novijim generacijama. Ipak, i pored sjajnih ocena kritičara, nije se prodala u puno primeraka. To samo govori u prilog koliko se razlikuju svesti a i potrebe igrača nekada i sada.

3. Brutal Legend

Iako kažu da dosta rokera (barem mlađe generacije) igra video igre, iako se to ne bi moglo reći po prodaji ove igre. Rokeri ovoga sveta neka vas je sramota! Brutal Legend predstavlja jednu od najboljih igrica ikada (da, subjektivan sam). Na jednom mestu imamo: najlepši open world, kreiran po želji svakog metalca; kombinacija vožnje, avanture i strategije; odličnu glumu (Dzek Blek, Ozi Ozborn, Lemi Kilmister, Rob Halford), jednod od najboljih tvoraca igara ikada – Tim Šejfera i jedan od najupečatljivih soundtrack-ova.Šta više reći….

2.Enslaved: Odyssey to the West

Enslaved je inspirisan jednom kineskom pričom i to na divan način uspeva da pretoči na mali ekran. Pored sjajne priče nudi i jako precizan i tečan sistem borbe, a naravno da pomaže što je na igru svoj pečat stavio Endi Sirkus (Golum iz Gospodara Prstenova). Njegova iskustva na polju animacije, su umnogome pomogla da ova igra zauvek zauzme mesto u srcima igrača širom sveta.

1. Spec Ops: The Line

Na prvi pogled je ovo tipična pucačina iz trećeg lica. Kako su samo pogrešili ljudi koji su je otpisali tako i pre nego što su je probali. Ukoliko se zagrebe malo ispod površine, nalazi se na jednu od najboljih priča ikada ispričanim u video igrama. Uz to odradjen je i fenomenalan soundtrack. Igra ima više mogućih završetaka i svaki je zagarantovan da će vam se urezati u glavu. Ovo je jedno od retkih situacija kada o svojim odlukama u igri razmišljate i mnogo kasnije, jedna od retkih igara koja je u stanju da izmeni vaš pogled na svet.

To bi bilo sve za ovu nedelju. Ukoliko imate neku sugestiju ili smatrate da sam neku igru nepravedno izostavio, slobodno se oglasite u komentarima. Ovde možete pogledati sve naše TOP5 Liste.